BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

27. tjedan kroz godinu

Utorak, 5. listopada 2010.

Lk 10,38-42

38Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

MARIJA I MARTA - ISUS U GOSTIMA

Lk 10,38-42

Čuvena i poznata zgoda o Isusu koji je gost u sestara Marije i Marte te brata im Lazara. Nakon onoga što jučer čusmo u zgodi o Samaritancu i onome što je upao među razbojnike, na putu iz Jeruzalema dolje u Jerihon, dalo bi se zaključiti kako je kršćanski život vezan uz aktivno, odgovorno djelovanje. Kršćanstvo kao djelovanje, akcija. Jasno, takvo poimanje nije pogrješno, ali je samo napola istinito. Znamo pak da poluistine na kraju prelaze u neistinu. Cijela bi istina glasila kako je pravilno, ispravno kršćansko djelovanje plod, rezultat čovjekova bića, upravo kao što je grožđe na trsu plod trsa, zemlje, svih onih okolnosti koje su doprinijele da grozd (kao konačni očekivani plod) sazrije. Dakle, treba organski rast, treba čovjek rasti iznutra. Moralno djelovanje ne dade se silom iznuditi, nemoguće je silom čovjeka prisiliti da moralno, etički djeluje. To mora izrastati iz cjelovitosti osobe, iz čovjekove vezanosti uz Boga, iz sraslosti s Bogom. A kako se postaje punom, cjelovitom osobom, u kojoj se preklapaju biti i činiti, bitak i čin, agere i esse?

Odgovor daje Isus u svome nauku u molitvi, a za uvod nam nudi zgodu s Martom i Marijom. I značajka je ljudi koji zbilja imaju nešto reći svojim suvremenicima, a i svima potonjima, da za njih ništa nije banalno, ništa premaleno. Pjesnik će običnu sliku iskoristiti za divnu pjesmu, glazbenik ili slikar obični motiv za remek djelo, a za Isusa nema zgode u kojoj on nije kadar reći nam bitno, bitno ponazočiti i ilustrirati, genijalno i umjetnički, uvijek pogađajući u sridu.

Za Isusa ne postoje ni tabu teme ni tabu osobe. Ne ustručava se on navratiti u sestara, a znamo kako su se onodobno odnosili pismoznanci i farizeji prema ženama. I kakav je uopće bio stav židovskoga društva prema ženskom spolu. Netko bi se možda skandalizirao nad Isusovim postupkom, ali on za to ne mari. Isus zna, upravo kao i  u slučaju sa Zakejem, kako je njegov dolazak u kuću spasotvoran. Donosi spasenje i ozdravljenje. 

Isus biva upravo na orijentalan način ugošćen. Gost je nešto kao anđeo Božji i Marta kao kućanica preuzima na sebe obveze kako što bolje ugostiti dragog gosta. Nema ona Isusa svakoga dana u svojoj kući pa stoga čini sve da do kraja ispuni svoju zadaću kako bi na kraju bili svi zadovoljni, i ona a i dragi gost. Ali, je li to sve? Želi li Isus njezine kućanske i kuharske kvalitete? Dakako ne. I zato pouka nakon što se Marta žali kako je sestra prepušta da sama poslužuje, a ona mora obavljati sve druge kućne poslove, možda uz još dodatnu buku lonaca i poklopaca. Marta jest možda od djetinjstva perfekcionist i zato bi htjela da dio posla delegira Isus i njezinoj sestri. Ta i ime joj znači 'gospodarica'.

A Isus? Njemu nije stalo do perfekcionizma, naprotiv, on mnogo ne mari za sav njezin posao. Isus joj poručuje kako ima nešto bolje od akcije i ispunjenja obveza. Isus kao da joj želi reći: Nije meni do tvojih kolača i jela, nije meni do tvoga kuharskoga ili kuhinjskoga umijeća. Meni je stalo do tebe. Ne trebam ja tvojih usluga, nego tražim tebe, posjećujući tebe i tvoj dom. Ugledaj se u svoju sestru, Mariju. Ona bira bolji dio. Ona se, upravo kao proročki učenik, ili učenik nekoga rabina, spušta do Isusovih - Učiteljevih nogu i osluškuje te prihvaća u srce Isusovu riječ, a pogotovo osobu.

      Marija je primjer kako se riječ Božja sluša, pohranjuje u srce i kako donosi plod - u dobru i plemenitu srcu. Slušanje ovdje nije pasivno, nego upravo aktivno, otvorenost prema djelovanju. Slušanje ovdje uključuje promišljanje, razmišljanje jer zna da Isus govori Božje riječi. I upravo u takvo slušanje upada Marta svojim prigovorom. Ne obazire se na situaciju, pomalo je čak i drska. Da, mi bismo joj dali za pravo.

I zato Isusov odgovor kako se za mnoge stvari brine i uznemiruje, a samo je jedno potrebno. Martino ponašanje nalik je onome zrnu koje je palo u trnje pa ga mnoge brige i tjeskobe uguše te ne donosi ploda. Nemir i nervoza znaju ugušiti u zametku svaku dobru nakanu. Treba se, kaže Isus, usredotočiti na bitno, jedno, nužno. Isus je nezahtjevan, on treba vrlo malo. Marta treba i mora malo 'pauzirati', odmoriti se, i sjesti kao i sestra do Isusovih nogu.

Koje je to jedno potrebno? Otvoriti se u ovom trenutku spasenju koje se nudi u Isusovoj osobi. Bog nas sam pohađa, treba se pretvoriti u uho, otvoriti srce Isusu, i biti ispunjen njegovom prisutnošću. Marijin se dio nikada od nje ne će oduzeti. To je njezina baština i plaća ovoga trenutka, ali i u vječnosti. Ona je baštinica vječnoga života. I zato druga, zapostavljena sestra postaje u ovom trenutku prva baštinica Isusovih obećanja. Ona se iznutra ispraznila za Gospodina i bila poput otvorena cvijeta ili prekrasne posude spremna prihvatiti Gospodinovu riječ i s njome te iz nje živjeti.

Ako je prethodno Isus rekao kako je vrhovna zapovijed ljubiti Gospodina Boga svim srcem, svom dušom, svom pameću, svom snagom svojom (usp. Lk 10,27), onda je u ovoj zgodi s Martom i Marijom upravo riječ o praktičnome učinku toga stava, te zapovijedi u kršćanskom životu. Jedno je s drugim do kraja povezano. Marija ovdje pretvara sebe posve u uhu, sluša pozorno, postaje uho, i to bismo mogli nazvati također tihom molitvom. Čovjek prerasta u apsolutno. Postaje jedno sa sobom, duša mu postaje poput ugođena klavira ili harfe na kojoj sam Bog započinje i svira svoje vlastite vječne melodije. Stoga u Luke nakon ove zgode s dvjema sestrama slijedi Isusova pouka glede prave molitve. Kako moliti? Isus uči molitvu Očenaša.

Gospodin nam sam može biti i ovdje primjer. Tri godine - nepune - je djelovao, a trideset je proveo u samoći i tišini Nazareta. I od ovih triju godina javnoga djelovanja znamo da je toliko puta povlačio se u molitvu, da je više molio nego djelovao. U njega imamo jedinstvo akcije i kontemplacije, onoga izvana i iznutra, što i nama želi i od nas traži. Jer duhovno ostaje...